|
|
Početak ljeta,1995.,imanje Blackovih,Engleska,London Ja tu ne vidim nikakvu kuću.-reče Regulus On,Remus i Eva bili su u Londonu,na nekakvom trgu i stajali ispred-ničega.Tamo gdje je po Remusovim riječima trebala biti kuća Blackovih. Tu je,jest ali moram vas zamoliti da pokrijete uši.-zamoli ih Remus A zašto?-drsko će Regulus Eva ga gurne laktom i oni rukama pokriju uši.Vidjeli su da je Remus nešto govorio ali naravno nisu čuli što.Tada se odjednom,niotkud u praznini između dvaju kuća počela pojavljivati velika tamna katnica.Eva i Regulus su to promatrali razrogačenih očiju i razjapljenih usta.Remus krene prema ulazu i njih dvoje za njim još ne shvaćajući što se zapravo dogodilo.Ušli su kroz velika vrata izravno u mračan hodnik.Sa strane su bili različiti stari portreti koji su se na Evin užas-micali.Samo je jedan bio prekriven starom požutjelom krpom. Siriuse.-tiho ga je dozivao Remus,a kada se on nije odazvao ovaj drekne-SIRIUSE! Portret koji je sa strane bio pokriven krpom započe se derati-MUTNJACI,DERIŠTA,IZRODI,PRLJAVI,PRLJAVI,VAN,MARŠ VAN... Eva s jedne strane hodnika iznenađeno i uplašeno odskoči na drugu.Iz druge prostorije dotrči neka tamna prilika i ponovo pokrije portret vičući-Šuti majko! Prilika se okrene.Bio je to Sirius.Duga,smeđa i kovrčava kosa bila mu je masna,lice ispijeno od iscrpljenosti i briga,bilo je izborano,a oči su mu bile zamagljene,ali bio je to Sirius.On i Remus se zagrlei pozdrave.Sirius pogleda u Evu.U nevjerici poče odmahivati glavom,reče-E...Eva?? Eva suznih očiju kimne glavom i oni se zagrliše.Njihov zagrljaj kao da je trajao vječnost,dok je njihova odjeća upijala suze onog drugog. Ovo je Regulus.Tvoj sin.-reče Eva primičući Regulusa Sirius ga pogleda od sreće suznih očiju.-Oduvijek sam želio imati sina.-Nasmije se Imaš i kćer.-reče Eva Molim?-zbunjeno će Sirius Rodila sam blizance.Zove se Ann. Gdje je ona?-osvrtao se Sirius Nažalost nije tu.Prešla je na mračnu...stranu.-tiho će Eva Sirius tužno udahne. Ovaj...Sirius,-svrtao je pažnju na sebe Remus-Ujutro će ovamo doći Weasleyevi i ostali članovi,a navečer stiže Harry. Dobro bit ćemo spremni. ...nastavit će se...
Početak ljeta 1995.,imanje Malfoyevih,Engleska U svojoj sobi na katu vile Malfoyevih sjedila je nad stolom nagnuta Ann.Opet je crtala zmaja na malom komadu papira.Iznad kreveta već je imala zaljepljenih nekoliko različitih crteža zmajeva.Ona ih je obožavala. U ovih nekoliko tjedana kao da je ojačala ali istom i oslabila.Oči su joj postale nekako nježnije i lice mekše te ljubaznije.No na rukama su se ocrtavali mišići od neprestanog trniranja.Njezine misli,ideje i planovi još se nisu promijenili.Prividna ljubaznost i nježnost su bili rezultat stečene lukavosti.Njezinu tišinu prekide glasno kucanje na vratima. -Naprijed!-rekla je slatkastim glasom U sobu uđe kao i uvijek nasmijena ali ponosna Meropa. -Hej Astoria!Što radiš?-upita ju veselo Ann ne reče ništa samo glavu spusti ponovno nad crtež. -O!Zmaj,ponovno?!Baš ih voliš,ne?! Ann ponovno ne reče ništa i nastavi sjenčati zmajeva krila. -Ok,a da mi prijeđemo na stvar.-nasmije se Meropa i sjedne na Annin krevet-Ja i moje sestre nismo mogle ne primijetiti kako si dobra,Mislim ono,kao da si i prije vježbala,sve te kletve i uroci,sve ti ide od ruke. Ann sa zanimanjempodigne glavu i pogleda prema Meropi.-Što želiš reći? -Pa....ti si jednostavno najbolja pa smo ja i moje sestre odlučile da bi bilo šteta kada bi smo u Azkaban za zadatak poslali nekog drugog ,a ne tebe!-Meropine oči zasvjetlucaju -Ja sam izabrana? ...nastavit će se....
Početak ljeta 1995.,Godricov dol,Engleska -Tu smo,da!Napokon smo tu!Poznajem ove kuće!i,i ovu ulicu!-raširila je ruke nasmiješena Eva do su joj oči svjetlucale-Slijedi me! Regulus je sretno promatrao nasmiješenu majku i bez riječi ju slijedio.Eva je potrčala,a Regulus ju je teško pratio jer je nosi i njezin teški kofer.Ona potrči niz ulicu i naglo stane pred razrušenom kućom.Regulus ju napokon stigne. -Mama?Što je? Eva se nije javljala. Regulus priđe bliže i promotri kuću,a zatim pogleda majku.Očisu joj bile pune suza. -Što nije u redu? Eva se trgnei otare oči. -Možda su se odselili.Nisam na to mislila. Regulus s tugom ali ohrabrujući stavi majci ruku na rame. -Potržimo prenoćište.Već se mrači.-on će Oni se okrenuše od kuće,a Eva još jedanput s nostalgijom pogleda prema kući.Oni sa vratiše u centar sela i uđoše u nekakav kafić koji je nudio i prenoćište.Unutra je bilo zadimljeno i u zraku se osjećao smrad alkohola.Za šankom je sjedio samo jedan čovjek.Bio je zguren da mu se nije vidjelo lice,na sebi je nosio staru,iznošenu,crnu pelerinu,a plava kosa mu je bila prošarana sijedim pramenovima na zatiljku.Iako mu nije vidjela lice Evi se taj čovjek činio neobično poznatu. -Imate li slobodnih soba za večeras?-pitao je Regulus konobara dok se Eva sa sumnjom približavala onome čovjeku -Imamo.Koliko vam je potrebno?-ljubazan je bio konobar -Jedna.Dvokrevetna.-odvrati Regulus -Remus?!-uzviknu Evavidjeći čovjekovo lice Čovjek se na zvuk svog imenanaglo okrenu.Da bio je ostarjeo i izboran ali bio je to Remus.Promatrao ju je zbunjenim pogledom. -To sam ja!Eva! -Eva?Koja eva?-namršti se Remus -Eva Moore! -Eva,Eva.......-pokušavao se sjetiti Remus,a onda-EVA!Siriusova cura! Eva poče veselo kimati glavom i oni se zagrliše dok je Regulus sve pomno promatrao. -Ovo je Regulus,moj sin.I Siriusov.-reče Eva privlačeći Regulusa k sebi -Siriusov sin!Nevjerojatno sličite!-Remus se rukuje s Regulusom -Imam i kćer.Ann.Rodila sam blizance.No ona nije tu.-tužno reče Eva -Zašto?-upita Remus -Ona više nije na našoj strani.-odgovori mu Regulus -Pridružila se smrtonošama!?-pogleda ih Remus Eva i Regulus kimnu u isto vrijeme. -Ne iznenađujem se.-odmahne on -Molim!?Kako to misliš?-podigne ton Eva -Koliko god je Sirius bio dobar,Blackovima je to u krvi.Zlo,da,zlo im je u krvi.Gotovo mu se cijela obitelj bavila crnom magijom.-mudro ispriča Remus -Ne!Ne i jpotvrdi Remus a!-Regulus lupi šakom o šank Remus ga pogleda pogledom koji je odavao divljenje. -Ovaj.....vidjela sam kuću.što se dogodilo?Gdje su?Je li Lily rodila?-nestrpljivo će Eva Remusu zaiskriše oči.-Ne znaš? -Ne znam što? Remus udahne i skrene pogled od njezinog.-Godinu dana nakon tvog odlaska dogodilo se nešto strašno.Ti znaš tko je bio čuvar tajne,zar ne?-Eva kimne,on nastavi-Koliko god to zvučalo nemoguće,mali Peter Pettigrew ih je izdao Znaš-Več-Kome.U to vrijeme Lily i James su imali sina starog godinu dana-Harryja. -Harryja?Čekaj malo nisu li se oni možda prezivali Potter?-Prekine ga Regulus -Jesu.-potvrdi Remus Da,znam Harryja.On je legenda,on je otjerao Znaš-Već-Koga!-pričao je Regulus dok je Eva i jednog i drugog izbezumljeno pogledavala -Da te noći,Gospodar tame ih je posjetio.Harry ga je otjerao.Nitko ne zna kako.No....te noći,James i Lily su poginuli. Na te Remusove riječi Eva zajeca i suza joj se spusti niz obraz. -Ta je noć bila presudna i za Siriusovu sudbinu. Sirius!-zajeca glasno Eva Nitko osim nas petero nije znao tko je čuvar tajne.Optužili su Siriusa,a imali su dokaze da je Peter mrtav iako nije bio.Sirius je nedužan proveo 12 godina u zatvoru.Pobjegao je,no ministarstvo ga smatra krivim i još uvijek je bjegunac.-završi Remus -Je li on dobro?-upita Eva -Jest.Skriva se u svojoj kući u Londonu.Zasad.-namršti se Remus -A....možeš li......možda......odvesti nas k njemu?-promuca Eva -Ja?Ovaj,ne znam.Valjda.-nespretno će Remus-Sutra ujutro? -Bit ćemo spremni!-reče Regulus ........nastavit će se.......
Proljeće 1995.,trgovački centar,Engleska Sutradan nakon neprospavane noći na otvorenom,Ann je,čim se trgovački centar otvorio ušla u njega.U početku nije imala sreće s prepoznavanjem mogućih čarobnjaka i vještica.Jednom je misleći da ja vještica,jednu ženu počela ispitivati o stvarima koje znaju samo čarobnjaci.Žena ju je nekoliko trenutaka gledala kao da je luda,a zatim ja pobjegla van glavom bez obzira. Sada je već bilo kasno poslijepodne i Ann je izgubila gotovo sve nade.Ustala je sa klupe na kojoj je sjedila i krenula ka izlazu kada u jednoj od trgovina ugleda sebi nasuprot jednu djevojku.Djevojka se ogledavala u zrcalu sa nekom haljinom na sebi.Ann je pratila njezinu ruku,učinilo joj se kao da je na njezinoj lijevoj nadlaktici vidjela......ili je to bio samo lažni odraz u zrcalu.Ann se nije micala,odjednom djevojka digne ruke visoko u zrak i sada se jasno vidjelo.Ann potrči kroz hodnik do te trgovine uleti unutra i zgrabi djevojku za ruku. -Smrtonoša.-protisne Ann zadihano Djevojka ju je iznenađeno promatrala,a zatim se to pretvori u uplašeno. -Sada ćete sve reći mom ocu.-tužno odvrati djevojka Ann ju polako pusti iz stiska-Što? -Zar vas nije on unajmio da me pratite? -Ja ne znam ni tko ste vi. -Ali...što??Zašto ste me onda onako uhvatili?-djevojci na čelo pade ljubičasti pramen,jedini u toliko crne kose -Želim da me odvedete do smrtonoša.-reče Ann -Ali zašto?Tko ste vi uopće? Ann na trenutak razmisli,a zatim joj odgovori: -Astoria Greengrass -Ja sam Meropa Riddle.Drago mi je!-nasmije se srdačno djevojka,no Ann ostade hladna -Zašto želiš do smrtonoša Astoria? -Želim biti jedna od njih,naravno. Meropa ju sumljičavo pogleda. -Nisi dovoljno stara.Koliko imaš godina? -15. -Stvarno?I ja!Možda bi se moglo nešto.......ako se dogovorimo.-razmišljala je Meropa naglas -Što trebam učiniti?-upita Ann -Moraš šutiti.-ozbiljno je pogleda Meropa-Nikome ne smiješ reći gdje si me zatekla. -U redu ne ću,obećajem.-obeća Ann Meropa ju procjenjivački pogleda-U redu.Ovako.Ja i moje sestre držimo obuku za mlade smrtonoše koji još nisu napunili 17.Ubacit ću te ako želiš. -Želim.-ne mijenjajući ton glasa će Ann Meropa ju zgrabi za ruku i odvuče iz trgovine van cijelog centra u malu pustu uličicu pored.Ona se s obje ruke uhvati za Ann.Tlo kao da se počelo vrtjeti,te ona i Meropa kao da su prošle kroz neku usku cijev koja im je branila disati.Našli su se pred nekom ogromnom kućom nalik na kakav dvor.Do njih je dotrčala usplahirena žena,svijetloplave kose i blijedoplavih očiju.Ona dotrči do Merope i uhvati je za ramena. -Otac....ti je.....ljut.....svi....te traže.-dahtala je žena -Jesu li unutra?-upita ju Meropa Žena kimne,a zatim svrne pogled na Ann. -O!Narcissa ovo je Astoria.Astoria ovo je Narcissa Malfoy,vlasnica kuće.-brzo će Meropa-Astoria je nova. Narcissa i Ann odmjere jedna drugu,a onda ih Narcissa obje uhvati za ruke i stade brzo vući u kuću.Trebalo im je nekoliko minuta da kroz dvorište dođu do kuće.Oni uđoše u velik dugački hodnik ali odmah skrenu na prva vrata.Narcissa otvori vrata.Duž sobe se protezao dug,drven,četvrtast stol.Oko njega sjedili su mladići,djevojke,te malo stariji muškarci i žene,a za čelom stola sjedila je bijela prilika sjajnih,crvenih očiju s ogromnom zmijom oko vrata.Ann u sebi sva zatreperi od sreće.Narcissa zauze svoje mjesto kraj visokog muškarca gotovo jednako duge plave kose kao ona. -Oče oprosti što kasnim.-prozbori Meropa Prilika sijevne očima oko sebe.-Nemoj da se ovo ponovi!-kroz sobu je zazvučao njegov moćni glas,on svrne pogled na Ann -O...ovo je Astoria Greengrass,nova u mladim smrtonošama.-predstavi ju Meropa -Ma jel´?Status?-ponovo će prilika Svi u sobi pogledaše u Ann. -Čistokrvna.-ona će U sobi zavlada muk sada su svi piljili u priliku.Nakon nekoliko minuta on izvuče štapić i uperi ga u stol.Stol se uz veliku buku razvuče i stvori se još jedna stolica tik do djevojke s dugom valovitom plavom kosom i prekrasnog izgleda. Meropa zakorakne i nađe svoje mjesto pored dvije njoj potpuno iste djevojke,a Ann sjedne na ono mjesto koje se upravo stvorilo. -A sada da nastavimo.Luciuse imaš riječ.-hladno će prilika -Hvala Gospodaru.-muškarac duge plave kose koji je sjedio do Narcisse kimne prilici-Čuo sam glasine da se Red Feniksa ponovno okuplja. Na te Luciusove riječi svi u sobi se trznu a neki uplašeno udahnu. -Od koga?-upita Gospodar -Od Snapea,Gospodaru,izgleda da ona stara budala Dumbleodore još uvijek ne zna držati jezik za zubima.-reče Lucius na što se Gospodar neprirodno nasmiješi -Dobro.Kako ide s razradom plana za bijeg iz Azkabana?-upita Gospodar tri blizanke -Učimo ih sve potrebne kletve,a onda ćemo odlučiti tko je najsposobniji i on će ići s nama.-reče jedna od blizanki -U redu.Slobodni ste.Idite vježbati.-Gospodar se ledeno obrati blizankama Blizanke ustadoše i ostali mladići i djevojke te krenuše prema izlazu.Meropa pozove Ann pogledom. -I da...... Oni se zaustaviše ka začuju Gospodareve riječi. -Upoznajte novu sa svima i onda je žigosajte. Blizanke kimnu i svi iziđu. Sljedili su ih kroz duge,mračne hodnike i nekoliko su puta skretali kada napokon dođoše u veliku rasvijetljenu dvoranu.Sa svih strana su bile postavljene lutke za gađanje.Kada su svi ušli Meropa zatvori vrata. -Danas nećemo ništa raditi samo ćete se upoznati s novom i prisustvovati njenom žigosanju.-reče jedna blizanka i priđe Ann-Astoria ja sam Druella i vo su moje sestre Cedrella i Meropa.Mi ćemo te učiti.Sada ćeš upoznati ostale učenike.-Druella da ostalima znak da se poredaju u liniju te ona i Ann krenu od jednog do drugog-Ovo je Blaise Zabini.-kimne im dečko smeđe kose i zelenoplavih očiju-A on je Theodore Nott-prođoše pored namrštenog mladića kratke crne kose i tamnosmeđih očiju-Ovo ovdje su Vincent Crabbe i Gregory Goyle,njihovi roditelji su također smrtonoše.-Druella pokaže na dvojicu dečkiju jedva vidljive kratke smeđe kose i sitnih stisnutih očiju-Ovdje imamo Ritu Chamberlain,njezin je otac isto jedan od naših.-oni prođeše pokraj djevojke do koje je Ann sjedila no ona ih nije ni primjetila ostavivši oči na dečku do sebe.-Ovo tu je Draco Malfoy,njegove roditelje Luciusa i Narcissu si već upoznala,ovo je njihova kuća.-dečko blijedoplavih očiju i svijetloplave kose sumnjičavo je promatrao Ann-Onda imamo Pansy Parkinson i Millicent Bulstrode,njihove roditelje ćeš tu takođert sresti.-jedna do druge stajale su djevojke,jedna crne a druga tamnosmeđe duge kose i obje plavih očiju.-I ovo su Marcus Flint i Zacharius Smith.-oni napokon dođoše do kraja. -Sada ćemo te žigosati i onda će te Draco odvesti do sobe u kojoj ćeš boraviti dok si s nama.-prvi put se oglasi Cedrella Ann zadigne rukav pelerine i svi se skupiše u krug oko nje.Cedrella izvadi svoj štapić i nešto tiho promrmlja te ga utisne u Anninu lijevu podlakticu.Isti tren kao tinta crnilo se poče razlijevati i poprimati oblik,kao da je nešto strano poteklo Anninim venama.Tako je bilo nekoliko trenutaka,a zatim se na njezinoj podlaktici pojavi lubanja iz čijih je usta izlazila zmija. -Svaki put kad ga dotakneš,zoveš Gospodara Tame.Ne dotiči ga ako ne moraš.-reče Meropa Cedrella kimne Dracu i on pokaže Ann znak da ga slijedi .Njih dvoje prođoše kroz hodnik i dođeše u središnju dvoranu u podnožje velikih i raskošnih stepenica.Draco se ogleda da provjeri ima li koga,a zatim nepredvidljivim,naglim pokretom stisne Ann za lijevu nadlakticu.Ann zajauče od boli na svježoj rani. -Gle ne znam tko si ti,ni što si naumila,ali nećeš se izvući.-reče Draco Ann upre svom snagom i istregne ruku iz njegova stiska. -Što želiš?-zareža Znam da nisi Astoria Greengrass,poznavao sam ju i reći ću svima.-prijeteći će on Ann brzinom munje rukom izvadi štapić i stavi mu pod vrat-Ne ako ja tebe prvo ubijem. Draco razrogači oči,pogleda u štapić i njezinu ozbiljnost,vidjelo se da to nije očekivao. -M.....možda se m....možemo dogovoriti.Ja neću nikome reći ako mi ti priznaš tko si,a ako me ubiješ prije ili poslije će se saznati da si to bila ti,mi imamo provjeru štapića.-uplašeno će Draco Ann je nekoliko trenutaka šutila razmišljajući,a onda će-Napravit ćemo Neprekršivu zakletvu. Draco proguta slinu i kimne.Oni spoje desne ruke i oko njih se omota nekakva žuta svjetlost. -Kuneš li se da nikada,nikome nećeš reći,odati ili natuknuti tko sam ili odakle sam?-izgovori Ann -Kunem.-brzo,znatiželjno će Draco Svjetlosti nestade i oni pustiše ruke. -Ja sam Ann Black,kći Siriusa Blacka i Eve Moor,rođena prije 15 godina.-reče Ann svojim uobičajenim ledenim glasom. Draco ju je promatrao s nevjericom. .....nastavit će se.......
Proljeće 1995.,selo kod granice,Engleska Nakon što su sišli sa vlaka kojim su se vozili jako dugo Ann,Regulus i Eva su hodali po prašnom seoskom putu.Ann je bila na čelu ponašajući se kao da oni nisu dostojni da bi hodala usporedo s njima.Eva i Regulus su polako išli iza nje.Regulus je uz svoj ruksak za sobom vukao i majčin kofer dok je ona pored njega hodala zaogrnjavajući se svojom bijelom maramom. -Pogledajte !Neko selo!-rekao je nakon nekoliko trenutaka pokazujući prstom Regulus -Tamo ćemo se malo odmoriti.-tupo je odvratila Ann Uskoro su bili u selu.Bilo je mirno,ni žive duše nigdje,izgledalo je kao napušteno.Eva i Regulus su se u čudu promatrali dok je Ann sve ledeno pregledavala.Odjednom Eva vrisne.Regulus stade kao ukopan,a Ann se polako okrene.Eva je uplašeno zurila u neku točku iza njih i zatim drhtavo podigne prst i pokaže iznad njihovih gleva.Iznad jedne od katnica,malo iznad krova bio je nekakav tamni znak kao od crnog dima.Mogli su mu vidjeti oblik.Bio je nalik na lubanju.....na ljubanju iz čijih je usta izlazila zmija. -To...to je nemoguće.Rat je.....gotov.-promucala je Eva Ann se nasmije svojim hladnim glasom,što zazvuči tako neprirodno. -O ne!Nije!Gospodar tame ponovo ustaje!Rat tek počinje!Vraća se!Pridružite mu se ili umrite! Eva i Regulus su je prestrašeno promatrali. -Ann jesi li dobro?-upita ju Regulus --Ja?Savršeno!Nikad bolje!Napokon znam istinu! Ona krene prema toj kući. -Ann stani!Mi ne idemo u tu kuću!-vikne za njom Regulus -O da!Ja idem,ja idem svome Gospodaru,a vi kako želite.Ja ću biti na pobjedničkoj strani! Eva htjede krenuti za njom,no Regulus ju zaustavi. -Nemoj.Pusti je.Ona više nije s nama. Eva žalosno pogleda prema katnici u koju je Ann već bila ušla,a zatim ju Regulus potapša po ramenu i oni krenu dalje. Proljeće 1995.,imanje Greengrasovih,Engleska Čim je Ann ušla u veliku katnicu,prvo je ugledala grb.Bila je ovo kuća,ako grb ne laže,obitelji Greengras. -Gospodaru?Gospodaru?-tiho je pjevušila -Otišao je.-reče tužno Hodala je kroz hodnik kuće kada se potepe o nešto mekano i pade,ona tiho opsuje.Ustade se,izvadi svoj štapić,promrmlja Lumos i rasvijetli mračnu kuću.Rasvijetli pod da vidi o što se spotakla i tiho cijukne.Na podu ispred nje ležala su,Bože sačuvaj,tri mrtva tijela,ukočena,žuta i zgrčena.Jedno je bilo do drugog.Odraslom muškarcu i ženi ruke su bile zaštitnički isprepletene jednom oko drugog,dok je djevojka njezinih godina beživotno ležala uz roditelje.Ann s gađenjem okrene glavu i uđe u obližnju prostoriju.Ona je rasvijetli,bila je to neka vrst salona.Na zidu je bilo iscrtano obiteljsko stablo.Štapićem ga osvijetli i dođe do zadnje grane,pisalo je ime djevojke koja je mrtva ležala u hodniku:Astoria Greengras. -Moram pronaći Gospodara.-šapne Ann sama sebi Uze nešto galeona iz kuće i izađe.Eve i Regulusa više nije bilo.Pri pomisli na to ona odahne. Moram u najbliži grad.Negdje gdje se bezjaci okupljaju,tamo...tamo ću sigurno naći nekog čarobnjaka.-šaptala je sama sebi .....nastavit će se.......
Proljeće 1995.,imanje Malfoyevih,Engleska Na čelu dugog,četvrtastog stola sjedila je mrtvačko blijeda prilika,sitnih očiju i ubojita pogleda.Jedna ruka joj je stajala na stolu dijelom otkrivajući dugačke,bijele,koščate prste na kojima su bili oštri,dugački i žuti nokti.Ostatak tijela joj je pokrivala duga crna pelerina.Za stolom je još sjedila nekolicina muškaraca i žena naravno ne zauzimajući sva mjesta za stolom.Tri mjesta desno od prilike su bila prazna.Prilika je progovorila.Cijela soba je zazvučala,a nekoliko osoba se streslo od hladnoće prilikina glasa. -Imam nekoliko vijesti za vas koje će od danas sve promijeniti.Ako niste čuli do sada,Rodolphus Lestrange,moj vjerni sluga,skončao je u Azkabanu.Ali ne brinite on i svi moji najvjerniji će biti osvećeni,imate riječ mene,Gospodara tame.Zato vas danas želim upoznati sa svojim budućim nasljednicama,mojim kćerima.Druellom,Cedrellom i Meropom Riddle. Svi za stolom pootvaraju usta na te njegove riječi ali se ne usudiše išta reći.Željeznba vrata u dnu prostorije se otvoriše i kroz njih uđoše tri potpuno iste djevojke.Visoke s dugom,kovrčavom,kuštravom,crnom kosom,smeđih očiju teških kapaka i punih crvenih usana.Jedino što ih je razlikovalo bio je izraz lica.Prve dvije su bile smrtno ozbiljne dok je treća bila nasmijana od uha do uha.Dok su djevojke hodale do praznih mjesta prilika se opet oglasila. -Ovo su trojke,rođene prije 15 godina točno u ponoć. -Ali....ali one ,izgledaju kao.....kao Bella!-oglasila se jedna žena za stolom,blijedoplavih krupnih očiju i duge svijetloplave kose. -Zato što one i jesu,Narcissa,kćeri tvoje sestre,moje najvjernije službenice i mene.-reče prilika Svi u sobi se počeše meškoljiti i došaptavati. -MIR!-razliježe se prilikin hladni glas-One će od danas obučavati vašu djecu za buduće smrtonoše,a na jesen će izbaviti majku i ostale smrtonoše iz Azkabana. Prilika ponosno pogleda kćeri,a ostali se nanovo počeše došaptavati. nastavit će se...
Evina kuća,Francuska Izvan grada na samome rubu šume,između prvih drveća stajala je Evina kuća.Izdaleka prolaznicima bi izgledala napušteno ako bi je i ugledali.Istrošena fasada je u velikim komadima otpadala s kuće,prozori su bili zamagljeni i sivi od starosti,a trava oko kuće toliko je bila narasla da je odraslom čovjeku dosezala do koljena.U najmanjoj sobi kuće u dijelu koji je gledao na šumu na odrpanom krevetu sjedila je Eva.Na koljenima je držala zatvoreni,puni kofer,a na njemu je stiskala zadnje pismo koje je ikad primila od Siriusa. Draga Eva, Nadam se da si stigla i da je sve u redu.Ovdje stvari ne idu baš nabolje.Ljudi i dalje nestaju i neki je dan Red pronašao izmučenog čarobnjaka do toga da je izgubio pamet.Ne smijem ti puno pisati i otkriti jer bi mogli presresti moje pismo.Ja sam dobro.Ne brini se.Pisat ću ti što prije mogu.Voli te Sirius Oči joj zaiskriše kad pročita zadnje riječi i ona bijelu maramu koju je dotad imala preko ramena digne preko glave kako bi sakrila suzu.U tom trenutku naglo se otvoriše vrata i tresnuše o zid,u sobu uđe Ann.Eva ustade sa kreveta,odloži kofer i pismo,te krene prema Ann htijući je zagrliti.Ann se brzo izmakne i sijevne očima po sobi. -Još nisi gotova? -Spremna sam. -Što onda čekamo?Idemo ili si se predomislila? -Znaš da te ne bih mogla pustiti da odeš. -Hajde onda,pokupi te svoje stvari i pokreni se! Ann iziđe iz sobe,a Eva poslušno uze kofer,a pismo smota,turne u džep i krene za kćeri.Sljedila ju je kroz uski mračni i kratki hodnik do sljedeće prostorije koja je služila kao kuhinja.Do trošnog drvenog stola stajao je Regulus nagnut nad kartu.Na leđima je imao neki ruksak,a na sebi je nosio staru iznošenu pelerinu.Ann je prošla kroz sobu i došla do kuta u kojem je stajao njezin ruksak,stavila ga je na leđa i pogledala u majku. -Onda kada ćemo znati koga,što i gdje tražimo? Eva je pogledala oboje svoje djece,a zatim se odvažila. -Sirius Black.Godricov dol ili London. -Što ti predlažeš?-upita ju Regulus -Ja bih prvo išla u Godricov dol.-rekla je Eva -Kako mislite stići do tamo?-ubacila se drsko Ann Majka i sin su se pogledali. -Do granice možemo vlakom,a dalje ćemo vidjeti.-rekao je Regulus -Idemo onda!-naglo reče Ann i izađe -Jesi li spremna?-upita sin majku Eva jedva primjetno kimne i oni iziđu za Ann. Nastavit će se...
Proljeće 1995.,škola magije Beuxbatons,Francuska -Ne vraćam se kući!Već sam ti rekla!-rekla je visoka djevojka svojim uobičajenim hladnim,okrutnim tonom glasa obraćajući se svome bratu -Mami je žao.-rekao je njezin brat,sestrina čista suprotnost.Bio je nizak,toplih plavih očiju i smeđe kose koja mu se lagano kovrčala,te draga i ugodna glasa. Djevojka se okrene zamahujući snažno svojom dugom,ravnom,kao ugljen crnom kosom koja je inače dosezala do struka no sada kada je bila zavezana u rep doimala se nešto kraćom.Odmjerila je brata od glave do pete svojim ledenim očima koje se bojom nisu nimalo razlikovale od kose,te prosiktala. -Nije me briga. -Uskrs će,ne mižeš je sada ostaviti.Slomit ćeš joj srce! -Gledaj me. Djevojka se naglo okrene od njega ne pokazujući interesa za daljnju raspravu. -ANN!-brat ju je uhvatio za ruku ne puštajući-Znam da se ne bi vratila ni zbog mene ni zbog mame,ali shvati da ona nije znala da je rat završio! -Znala bi da nas je pitala!-sijevne očima Ann otimajući se,no brat nije pokazivao znakova da ju namjerava pustiti. Učini to.........zbog tate.-on spusti pogled -Ja....mi ga ne poznamo. -Ali bi ga mogli upoznati! Ann napokon izvuče ruku iz bratova stiska-Što želiš reći,Reguluse? -Možda....ako se ti vratiš.....bi mogli.......nagovoriti mamu da ga potražimo.-reče Regulus nespretno -Jesi li ti ozbiljan ili me samo pokušavaš prevariti da bih se vratila?-kao grabežljivac Ann je kružila oko Regulusa -Ne lažem!Dajem ti riječ!-odlučno je rekao Regulus -Ako je tako onda ću se sutra vratiti s tobom,ali ako si me ikako pokušao prevariti više me nikada nećete vidjeti. Regulus je progutao slinu i kimnuo na te njezine riječi. Kolodvor u Parizu,Francuska Na peronu 9 i tri četvrtine sve je vrvjelo od užurbanih,uzbuđenih roditelja koji su čekali svoju djecu.Vlak je kasnio i nervoza na peronu ja svakom minutom sve više i više rasla.Među svom tom gomilom samo je jedno lice odavalo smirenost i bezbrižnost.Na metalnoj klupici uz sami zid perona sjedila je Eva.Njezino bijelo,blago,zategnuto lice uopće nije odavalo njezine godine.Kada bi ju čovjek pogledao pomislio bi da je to djevojka od kakvih dvadesetak godina.Eva je tada imala 35.Crna kosa bila joj je podignuta visoko u pundžu.Isprva je izgledala kao osoba bez problema,mirno i staloženo,no kad bi se čovjek malo bolje zagledao primjetio bi njezine tamnoplave oči bez ikakva sjaja i zamagljene kao u kakve starice.Otkrivale su tugu brigui umor od života.Naizgled lijepo lice bilo je ispijeno od rada,mršavo i uvijek ozbiljno.Ne,Eva nije bila bezbrižna niti smirena samo se svim svojim duhom borila da zadrži starost i tugu unutra. U blizini se začuje huk lokomotive i žamor roditelja,koji je dotad trajao umukne,sve su oči bile uperene u pravcu otkud je vlak trebao doći.Nakon nekoliko trenutaka uz glasan huk i gustu paru vlak pristane na peron.Djeca počeše izlaziti i roditeljima hrliti u zagrljaj.Eva polako ustade sa klupe i ne stigne ni pogledati prema vlaku kada je netko čvrsto zagrli.Bio je to njezin 15-godišnji sin Regules.Eva ga uhvati rukama za ramena i odmjeri od glave do pete. te mu se blago nasmiješi. -mama,Ann je tu također.-šapnuo joj je Regulus Eva se ogleda i pogledom uhvati kako malo dalje u kutu stoji Ann.Promatrala ih je streljajući ih crnim očima,držeći prekrižene ruke na grudima dok joj se raspuštena kosa spuštala niz leđa.Ona priđe majci i bratu. -Trebat će mi vremena da ti potpuno oprostim,no ja i Regulus smislili smo kako se možeš iskupiti.-rekla je Ann majci. Eva promotri Regulusa pa Ann. -Kako? -Moraš nas odvesti do oca.-hladno će Ann Eva razrogači oči i ponovno sjede na klupu. -A što ako nas ne želi vidjeti? -Spremni smo toliko riskirati. Drsko se zanjiše Ann. -Jesmo li se dogovorili? Eva podigne pogled prema Regulusu tražeći pomoć no kad on ne promijeni izraz lica ona jedva čujno prošapta:Jesmo. nastavit će se
Zima 1979: Oluja je jahala kroz noć i munje su glasno praskale.Hladni,oštri vjetar je ukrivo nosio snježne pahuljice i već pale nanose snijega na cesti.Bio je mrkli mrak,ni žive duše vani.Po staroj cesti kroz debele nanaose snijega hodala je zakukuljičena prilika.Crni,nedovoljno debeli kaput vukao se po snijegu,a kapuljača je štitila glavu od ledenih pahuljica.Prilika je hodala brzim korakom često zapinjajući i posrtajući po snijegu,jednu ruku žarko crvenu od hladnoće držala je na dosta vidljivom trbuhu koji se ocrtavao na kaputu,dok je s drugom nimalo manje crvenom,vukla po cesti ogromni kofer.U daljini su se počela pojavljivati sićušna svjetla obližnjeg naselja.Prilika je korak ubrzala glasno dahtajući.Uskoro je bila među kućama gdje se oluja već stišavala i pahuljice su usporeno vrludale po zraku.Ni tamo nikoga nije bilo na ulicama.Stala je pred visokom katnicom sa niskim kovanom ogradom,a iz kuće je dopiralo tek slabašno svjetlo-kao od svijeće.Ona otvori vrata ograde i dođe do kućnog prilaza.Skupi promrzlu crvenu ruku i snažno zakuca po drvenim vratima.Nakon nekoliko trenutaka iznuta se začuo ženski ali odlučan glas. -Tko je čuvar tajne? Prilika se promeškolji,a zatim nježnim,slabim glasom prošapta. -Peter Pettigrew. S druge strane vrata se opet začuje onaj ženski glas-Alohomora-,škljoc te se vrata otvoriše. -Eva! -Lily! dvije žene se zagrliše.Eva skide kapuljaču i pokaže svoje bijelo lice kao snijeg i duboke tamnoplave oči.Kosa crna kao ugljen razasu joj se preko ramena.Lily je odmjeri svojim anđeoskim,nježnim,zelenim očima i jednim potezom zamahujući dugom riđom kosom, uvuče i Evu i kofer u unutrašnjost katnice.U hodniku koji je bio puno topliji od hladne zimske noći,Lily joj skide kaput.Evin trbuh sada se potpuno primjetio.Iz obližnje sobe dopirala su tri različita muška glasa,draga ali ozbiljna.Lily zajedno s Evom uđe u tu prostoriju koja je bila blagavaonica.Tri muškarca koja su sjedila za stolom podignu poglede prema njima.Jedan od njih mršava lica i poluduge,valovite,smeđe kose sretno poskoči sa stolice i čvrsto zagrli Evu. -Uspjela si! -Moramo to riješiti brzo,što dulje čekamo to je opasnije.-rekao je drugi muškarac smeđeplave kose i mudrih smeđih očiju. -Remus ima pravo,ne smijemo čekati.-reče treći,bujne,razbarušene,crne kose koja mu je pomalo padala na čelo,sa okruglim naočalama iza kojih su bile smeđe oči. -Moramo je pustiti da se bar malo odmori,James,uskoro ćemo znati kako je to.-reče Lily i zagrli Jamesa koji joj nježno položi ruku na trbuh. -Možete li nas ostaviti da razgovaramo nasamo?-upita prvi muškarac pokazujući znak Lily,Jamesu i Remusu da napuste sobu. -Budi jak,Sirius.-James mu položi ruku na rame i njih troje izađu. -Moram otići,zar ne? Eva polako sjedne na stolicu najbližu Siriusu.On je šutio -Ja se isto mogu boriti!Želim! na te Evine riječi Sirius se trgne i namršti. -Ne dolazi u obzir!ne možeš se služiti magijom!Bespomoćna si!Dobro znaš što moji roditelji misle ....o.....o.....nemagičnim ljudima,ako te oni ne dohvate,Znaš-Već-Tko će,a on je stoputa gori. Eva sklopi oči i na trenutak se vidjela mala,sjajna suza koja joj se skotrljala preko obraza. -Hoću li te ikad ponovno vidjeti? Sirius je okrenuo glavu od njezina pogleda. -Čim rat završi. -A kako ću znati kada je završio? -Ja ću te potražiti.Obećajem.Gdje ćeš otići? -Kod bezjaka sam maloljtna još 2 godine.Tražit će me.U Francuskoj imam jako dobru prijateljicu.Otići ću tamo.-rekla je Eva nesvjesno brišući oči. -Samo mi,molim te,obećaj da ćeš ako dijete s 11 dobije pismo kao poziv od ijedne magijske škole poslati u nju.-Sirius joj se zagleda u oći tražeći potvrdu. -Poslat ćemo ga zajedno-protisnu Eva -Samo obećaj. -Obećajem -Ako je djevojčica nazovi je po svojoj želji,a ako je dječak neka bude James ila Regulus.-rekao je Sirius izbjegavajući njezin pogled Eva kimne glavom u znak odobravanja. Sirius iziđe iz blagavaonice i pozovr Jmaesa,Lily i Remusa koji odmah dođu.Sirius stane iza Evine stolice i pogleda svakoga od njih. -Morate nam obećati-počeo je-da nikome nikada nećete reći za Evu ili dijete koje se treba roditi. -Ja neću nikome reći.-rekao je James ozbiljno. -Ni ja.-podržala ga je Lily Remus je duboko uzdahnou-Neću ni ja. Sirius se svima zahvalno ali blijedo nasmiješi,a zatim se ponovo obrati Evi. -Mogu nas aparatirati preko granice Francuske,ali to je najdalje dokle mogu ići. -bit će dovoljno.hvala.
Annin ljubavnik,pojavljuje se tek poslije u priči.
Sin od Ann i Draca,pojavljuje se tek poslije u priči.
Narcissina sestra,iako dosta podsjeća na Bellu one nimalo nisu slične.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Dracov prijatelj iz Hogwartsa-Slytherin.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Zaljubljena je u Draca i svi to znaju no ljubomorna je na Ann.Razmažena kći smrtonoša.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Drugi Dracov najbolji prijatelj.Sin smrtonoša
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Jedan od dva najbolja Dracova prijatelja,također sin smrtonoša.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Jedini u smrtonošama koji nije Slytherin on je Hufflepuff.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Dracova prijateljica s godine iz Slytherina.Potajno zaljubljena u Draca no za razliku od Rite ona to taji.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Dracova prijateljica sa iste godine iz Slytherina.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Učenik je na Dracovoj godini u Hogwartsu također u Slytherinu.Roditelji su mu isto smrtonoše.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre RIddle.Dracov prijatelj,također pohađa Hogwarts-Slytherin.
Dracov otac.Zao i padao smrtonoša,sve bi dao samo da spasi sebe.
Dracova majka,Luciusova žena i sestra od Bellatrix i Andromede.Dobra u srcu.
Pohađa školu za mlade smrtonoše koju vode sestre Riddle.Sin Narcisse i Luciusa.Voli Ann noona ga uporno odbija.
Smrtonoša.Obožava Gospodara Tame i tajno s njime ima tri kćeri.Nakon što upoznaje Ann sve se više veže uz nju...
Otac Ann i Regulusa.Svim srcem voli Evu no rat između smrtonoša i čarobnjaka sve kvari...
Najmlađa od tri blizanke.Rođena u ponoć i deset minuta.Potpuna suprotnost sestrama i majci.Voli shopping,šale,bezjake...
Druga od tri blizanke,rođena pet minuta poslije Cedrelle u svemu nalik sestri i majci.
Jedna od 3 blizanki kćeri lorda Voldemorta i Bellatrix Lestrange.Najstarija rođena točno u ponoć
Bezjakinja,majka Regulusa i Ann.Rodila ih je kad je imala samo 16 i na Siriusov nagovor pobjegla iz zemlje dok rat ne završi,no sve je pošlo krivo...